BokaBay

Iako se i kuće i palate u Boki Kotorskoj odlikuju svedenošću i određenom jednoobraznošću, svaka od njih, jasno izdvojena kao jedinka, tumač je ličnog stava i materijalnih mogućnosti njenog osnivača. Kuće i palate su uvijek nastajale zajedničkim djelovanjem naručioca-vlasnika i graditelja.

Vlasnici palata su bili predstavnici uticajnih bokeljskih porodica, a projektanti-graditelji su bili ili arhitekti (strani ili domaći) ili sami vlasnici. Zna se da su neke od najznačajnijijh baroknih cjelina u Boki Kotorskoj projektovali mletački arhitekti.  Takođe, postoje i izvjesne crkve i uspješne ambijentalne cjeline, čiji su tvorci arhitekati iz obližnjih trgovačkih i kulturnih centara Dalmacije, sa kojima je Boka imala prisne veze. Međutim, za većinu arhitektonskih cjelina, pa i većih i manjih palata, može se pretpostaviti da su sami pomorci i trgovci, imajući jasne ideje šta im je potrebno za stanovanje, bili odgovorni arhitekti vlastitih kuća.
 

„Ima puno znakova koji govore u prilog primamljivoj pretpostavci da su nekadašnji bokeljski moreplovci kao brodovlasnici i trgovci bili u isto vrijeme i odgovorni arhitekti svojih kuća. Trezvenog i praktičnog duha, oni su pokazivali razvijen smisao za raspored pojedinih prostorija u kući i njen pravilan urbanistički položaj.”²

Sa dosta razloga možemo pretpostaviti da su, na primjer palate Pima i Grgurina u Kotoru, Bujović i Smekja u Perastu, Dabinović i Tripković u Dobroti, ili Beskuća i Verona na Prčanju projektovali arhitekti, kojima imena ne poznajemo, ali čiji ukus prepoznajemo. Za jednu dobrotsku manju palatu  - Kokotovu Kulu, imamo i indirektan dokaz o zamisli arhitekte, jer je bio sačuvan njen drveni model, koji je sada izgubljen.³

Za građenje palata uzimali su se uvijek najbolji majstori, koji su se već istakli na javnim, crkvenim i privatnim građevinama.

Na palatama se uvijek upotrebljava i najkvalitetniji materijal. Sve kuće i palate u Boki zidane su od kamena, krečnjaka iz lokalnih kamenoloma, dok su bez izuzetka, svi elementi drugostepene plastike - „pragovi” oko vrata i prozora, sastavni dijelovi balkona, spoljna stepeništa i njihove ograde, itd. - izrađivani uvijek od „korčulanskog” kamena, koji je morskim putem dovožen iz nadaleko čuvenih kamenoloma sa otoka Vrnika kraj Korčule u Hrvatskoj. Razlog uvozu „korčulanskog” kamena treba tražiti u paradoksalnoj činjenici da u krševitim masivima Boke Kotorske zaista nema podesne vrste kamena koji bi dopuštao laku i preciznu obradu. Od domaćeg kamena su se izrađivali zidovi i, kada je zahtijevana bolja i ljepša struktura zida, korišćen je obično kamen iz Strpa. U izuzetnim slučajevima - kada su to dopuštale imovinske prilike i kada je lična sujeta bila u pitanju - domaći kamen zamjenjivan je tesanicima sa Korčule, prvenstveno za obradu glavnog lica, što je predstavljalo vrhunac arhitektonske ljepote neke zgrade toga vremena, a ujedno i izraz bogatstva njenog vlasnika. Takav su primjer palate Smekja u Perastu, Tripković u Dobroti, Beskuća na Prčanju, i druge.

² Milan Zloković, Građanska arhitektura u Boki Kotorskoj u doba mletačke vlasti
³ Miloš Milošević, Neke stilske osobine baroka u Boki Kotorskoj