BokaBay

Palata Tre Sorelle (tri sestre) smještena je u jugoistočnom dijelu Prčanja, neposredno uz obalu. U pisanim izvorima palata se prvi put pominje u XVI vijeku kao Villa trium sororum, te je taj naziv do danas zadržan. To je bio ljetnikovac kotorske plemićke porodice Buća, čiji se grb nalazi na nekoliko mjesta na zgradi.

Ova palata neobičnog izgleda i skromnih dimenzija je najstarija građevina u Prčanju, a istovremeno i jedina u cjelini sačuvana gotička palata u Boki, izvan Kotora. Može se datirati u XV vijek.

Palata se sastoji iz tri skoro identična dijela međusobo spojena, ali sa posebnim krovovima. Zbog toga je, preko maštovitih legendi i dobila ime. Dva krajnja trakta su nastala istovremeno. Na njima su tipični gotički prozori s prelomljenim lukom. Ta dva dijela su bila spojena terasom sa centralnim odbrambenim balkonom, nad kojom je kasnije dograđen treći dio građevine. U palatu se ulazilo spoljašnjim stepenicama na prvi sprat. Uz sjevernu stranu podignuta je kapela posvećena Sv. Jeronimu.

U svojoj palati Buće su boravili samo povremeno, najčešće u ljetnim mjesecima. Oni su, poput brojnih kotorskih plemićkih porodica, imali svoje ljetnikovce u Prčanju, Tivtu i drugim mjestima na području Kotora.

Za palatu je vezana legenda o tri sestre, kćerke kotorske plemićke porodice (najvjerovatnije Buća), zaljubljene u istog mornara. On je samo jednu od njih volio i njoj obećao ljubav do groba. To je među sestrama izazvalo zavist i ljubomoru. Ljubljena sestra, osjećajući bol svojih sestara, odluči da žrtvuje ljubav svoga srca. Predloži im da nesuđenoj ljubavi zajednički žrtvuju svoj mladi život. Sestre su na to pristale. Sazidale su dom sa tri odjeljenja na osami u veličanstvenoj prirodi, gdje će do smrti živjeti. Kada je mladić doznao za odluku svoje odabranice otplovio je na daleko putovanje sa koga se više nikada nije vratio. Prolazile su godine, ali sestre nisu gubile nadu u njegov povratak, čekajući da ugledaju njegov jedrenjak sa prozora. Onda je došla starost, pa je i smrt zakucala na njihova vrata. Kada je umrla prva sestra, druge dvije sestre su zazidale njen prozor. Nije više postojao nikakav razlog da gleda prema moru. Nakon smrti druge sestre, posljednja sestra je zazidala i njen prozor. Međutim, kada je i ona umrla, njen prozor nije imao ko zazidati.

(izvor: Don Niko Luković, Prčanj i
Tomislav Grgurević, Odjeci slavnih vremena)