|
 Palata se nalazi na samom kraju Dobrote, sjeverno od crkve Sv. Eustahija. Podignuta je u drugoj polovini XVIII vijeka.
U spisku kuća Dobrote iz 1808. godine palata se nalazila u vlasništvu Luke Ivanovića i bila je procijenjena na 6.400 forinti. Bratstvo Ivanović je bilo jedno od ekonomski najjačih bratstava u Dobroti. Početkom XIX vijeka Ivanovići imaju 11 kuća u Dobroti, procijenjenih na 23.14o forinti, dok najbrojinije bratstvo Radimir ima 24 kuće sa manjom vrijednošću - 21.738 forinti. Tokom XVIII vijeka Ivanovići posjeduju 28 brodova sa kojima su trgovali u italijanskim i albanskim lukama. U mletačko-turskom ratu (1714-1718) Ivanovići su sa svojim brodovima učestvovali u pokušaju osvajanja Ulcinja, zbog čega su dobili pohvale od generalnog providura Alviza Moćeniga.
Najveći podvig naših ljudi na moru u XVIII vijeku je borba braće Marka i Joza Ivanovića sa Turcima u luci Pirej 1756. godine. Nakon te bitke Ivanovići su dobili titulu viteza.
U ovoj palati je konte Josif (Jozo) Ivanović 1833. godine ugostio Njegoša, sa pratnjom od 30 osoba, prilikom njegovog putovanja za Petrograd. U znak zahvalnosti Njegoš je Ivanovićima posvetio spjev „Glas Kamenštaka” i napisao pjesmu „Srbin Srbima na časti zahvaljuje”. (Pjesme, Prosveta, Beograd, 1981)
 Palata Ivanović je tipična barokna palata sa tri etaže i belvederom ili viđenicom. Izdignuta je i povučena u odnosu na obalu, sa ograđenim i podignutim dvorištem. U ogradnom zidu je portal sa grbom porodice, a sa unutrašnje strane su pomoćne prostorije.
Ova palata u odnosu na drugu palatu Ivanović ima mirnije i svedenije rješenje. Belveder ima klasično završenu liniju krova. Centralna osa simetrije palate je naglašena portalima i balkonima na prvom i drugom spratu, koji imaju balustrade od kovanog gvožđa, kao i elipsastim prozorom na viđenici. Svi otvori na fasadi imaju jednostavnu baroknu profilaciju.
 |
|
 Palata Tripković se nalazi u neposrednoj blizini palate Ivanović. Građena je krajem XVIII vijeka, kao jedna od najimpozantnijih baroknih kapetanskih palata Boke Kotorske.
Palatu Tripković je podigao kapetan Andrija Jozov Tripković, koji je 1813. bio jedan od devet Bokelja u Centralnoj komisiji i to kao predsjednik Dobrotske opštine. Zabilježeno je da je dao pozajmicu generalu Marmontu u iznosu od 3000 zlatnih mletačkih cekina. U XVIII vijeku porodica Tripković je odigrala značajnu ulogu u razvoju Dobrote u oblastima trgovine, razvoju trgovačke mornarice, građevinskom i kulturnom razvoju. Imali su 18 brodova, a tokom XVIII i XIX vijeka pominje se 86 pomoraca iz ove porodice od kojih 63 kapetana. Iako su Tripkovići imali još šest kuća, ova palata je najistaknutija, tako da je prilikom popisa kuća 1808. bila procijenjena na 7000 austrijskih forinti kao najskuplja palata u Dobroti.
Palata je povučena od obale i izdignuta na plato, podzidan ogradnim kamenim zidom sa dugačkom balustradom, na kome se nalazi „đardin”. U ogradnom zidu nalazi se portal sa porodičnim grbom. Ispred palate se nalazi pristanište-ponta sa velikim mandraćem, koji su pripadali palati. Iza palate se nalaze terasasti vrtovi.
Palata je izgrađena od fino klesanog karčulanskog kamena, ima konobu, dva sprata i četvrtu etažu u obliku belvedera, sa zabatom baroknih linija. Na samom vrhu belveder ima ukras u obliku kule. Na fasadi dominira balkon na drugom spratu, čije su potporne konzole pokrivene ornamentima sa motivima akantusovog lišća.
Na prvom spratu je centralni salon iz koga portali vode u susjedne sobe i na stepenište. Isti raspored je zastupljen i na drugom spratu. Sa zadnje strane palate, prema brdu, nalazi se aneks u kome je bila kuhinja.
Unutrašnjost su karakterisali podovi od dvobojne terakote, drvene gredne tavanice, zidovi sa baroknom malternom dekoracijom i stepenište sa balustradom. Palata je bila bogato opremljena umjetničkim djelima, stilskim namještajem, knjigama, itd.
U zemljotresu 1979. godine glavni fasadni zid belvedera je u potpunosti srušen, ali je nedavno rekonstruisan.
Palata Tripković je jedna od najmonumentalnijih palata u Boki. Toj monumentalnosti doprinosi postament palate, terasa sa baroknom balustradom, jasna barokna koncepcija i bogato obrađeni arhitektonski detalji, kao i „pozadina” ovog sklopa koju čine surove i gole Dobrotske strane koje dosežu visinu do 1000 m nad morem. |
|
 Palata Ivanović nalazi se južno od crkve Sv. Eustahija u Dobroti. Podignuta je u XVIII vijeku. Palata je pripadala porodici Ivanović, a danas je u vlasništvu katoličke crkve.
U dokumentu sa spiskom kuća iz 1808. godine palata se nalazila u vlasništvu Mata Ivanovića i braće i bila je procijenjena na 6400 forinti.
Godine 1909. Josip Stadler, sarajevski biskup kupuje kuću u Dobroti sa željom da djeca iz sirotišta u Sarajevu tu provode ljeto. Za vrijeme II svjetskog rata kuća je bila oštećena. Poslije rata kotorski biskup monsinjor Gracija Ivanović podsticao je dolazak časnih sestara, koje su boravile u samostanu Sv. Antuna u Perastu, i koje su 1954. prešle u Dobrotu. Časne sestre su same nabavile sredstva za obnovu palate. Popravka palate je počela 1955, i objekat je useljen 1957. Zemljotres 1979. godine je ponovo oštetio palatu, koja je nakon obnove ponovo useljena 1989.
Palata Ivanović je tipična barokna palata sa tri etaže i vidionicom - belvederom, izdignuta i povučena u odnosu na obalu, sa ograđenim i podignutim dvorištem. U dvorište se ulazi kroz profilisani kameni portal na kome se nalazi isklesani grb porodice Ivanović. Do dvorišta uzdignutog na terase se stiže kamenim stepeništem. Terase krasi raznovrsno bilje. Uz ogradni zid prema moru, ispod terase se nalaze pomoćne prostorije.
 Fasada palate je rađena od fino klesanog kamena. Belveder ima specifičnu baroknu liniju krova. Na drugom spratu, centralno postavljen, nalazi se veliki balkon oslonjen na pet profilisanih konzola.
Svi otvori na fasadi imaju baroknu profilaciju. Iznad portala na prvom i drugom spratu nalazi se dekorisan profil u obliku stilizovanog akantusovog lista. |
|
 Palata Dabinović, poznata kao „Kokotova kula”, podignuta je polovinom XVIII vijeka, i jedna je od najljepših baroknih palata u Dobroti.
Porodica Dabinović je jedna od značajnijih dobrotskih porodica. Pisani podaci iz XVI vijeka govore da je porodica tada živjela na Ljutoj, početkom XVII vijeka posjedovala je imanje u Dobroti, a već na početku XVIII vijeka raspolaže ogromnim kapitalom. Porodica Dabinović, zajedno sa Ivanovićima i Tripkovićima, dala je pozajmicu za otkup crnogorskog vladike Danila Petrovića kada su ga Turci zarobili. Porodica je takođe dala pozajmicu ruskom admiralu Senjavinu, za vrijeme boravka ruske flote u Boki 1806. godine.
Đuro Dabinović (1661-1731) imao je nadimak Kokot. On i njegovi sinovi se pominju kao trgovci iz „Kokotove kule”. Pretpostavlja se da je Đuro podigao ovu palatu u vrijeme svoje najveće aktivnosti. Godine 1717. dobrotski pomorci su dobili za Dobrotu prava pomorske opštine. Đuro je bio jedan od najaktivnijih zalagača za tu privilegiju. U „Kokotovoj kuli“ je crnogorski junak Nikac od Rovina (Tomanović) liječio rane zadobijene u borbi sa Turcima.
„A znate li, tri sokola sivi,
Ka se skoro u vino hvaljaste
Nakraj mora u Dobrotu malu,
Na visoku Kokotovu kulu,
Da nijeste gori za junaštvo
Od kosovske do tri pobratima?”
(Petar II Petrović Njegoš, Ogledalo srpsko,
pjesma „Sinovi Obilića”)
Projekat za palatu Dabinović je vjerovatno uradio neki arhitekta iz Venecije, sa kojom je Dobrota imala političke, trgovačke i umjetničke veze. Koliko je poznato, jedino za ovu palatu u Boki postojao je i drveni model-maketa koji nije sačuvan.
Palata je sagrađena uz samu morsku obalu, gdje je kasnije, početkom XX vijeka, prošao put, i nema ograđeno dvorište. Ponta i mandrać ranije su pripadali palati. Vrt se nalazio bočno i protezao u obliku terasa iza palate.
Palata je izgrađena od fino klesanog kamena, i ima prizemlje, sprat, i kao treću etažu belveder, sa barokno oblikovanim završetkom. Na središnjem dijelu prvog sprata nalazi se balkon sa kamenom baroknom balustradom. Unutrašnji raspored je trodjelan. Stepenište se nalazi u srednjem dijelu. Na spratu, sa prednje strane, nalazi se reprezentativni centralni salon, a bočno četiri sobe.
Palata je teško oštećena u zemljotresu 1979. godine, i danas je još uvjek u ruševnom stanju. Iako je po svojim dimenzijama „Kokotova kula” mnogo manja u odnosu na druge barokne palate u zalivu, ona je jedna od najljepših, a može se pretpostaviti i da je služila kao uzor kasnijim baroknim palatama. |
|
 Palata se nalazi u središnjem dijelu Dobrote, na oko 4 km od Kotora. Dobila je naziv „Krivi palac” po glavnoj fasadi koja ima karakterističan blagi lom u osnovi.
Današnji oblik palata je dobila na prelazu XVIII i XIX vijeka zahvaljujući kapetanu Antonu Božovu Radimiru, koji je u to vrijeme bio jedan od najbogatijih kapetana u Boki. Posjedovao je nekoliko brodova, a za vrijeme Napoleonove okupacije u Boki davao je pozajmice francuskoj upravi za nabavku soli. U popisu kuća iz 1808. palata je bila u vlasništvu Luke Markova Radimira i procijenjena na 3 000 forinti.
Porodica Radimiri zauzima prvo mjesto u Dobroti po bogatstvu i broju kapetana koje je dala (110). Imali su 44 broda i 24 kuće na raznim mjestima od Ljute do Kotora. U XVIII i XIX vijeku najistaknutiji predstavnici bratstva bili su: vitez Božo Radimir (1738-66); Krsto Radov (1766-1832), nosilac Legije časti stečene u doba Napoleona i Filip Tripov (1828-1901), nosilac diplome ruske crnomorske komande za vrijeme Krimskog rata, 1854. god.
Palata je kasnije po ženskoj liniji prešla u vlasništvo Dabinovića, tako da su danas njeni vlasnici nasljednici brodovlasnika Boža Dabinovića.
„Krivi palac” je prednjim, otvorenim dvorištem odvojen od obalnog puta. Palata ima prizemlje, dva sptara i potkovlje u kome je centralno, na spoju dva dijela, postavljena manja vidionica.
Lom na fasadi „krivog palaca” nije nastao iz estetskih razloga, već kao posljedica potrebe proširenja palate. U prvoj fazi postojalo je sadašnje sjeverno krilo palate, dok je južno kasnije dograđeno. Ideja da se dogradnjom postigne utisak jedinstvenog izgleda ostvarena je u potpunosti. Ovo je posebno naglašeno simetričnim postavljanjem otvora na fasadama i balkona, kao i centralnim postavljanjem vidionice. Na drugom spratu, na oba krila, nalazi se po jedan balkon na kamenim konzolama sa ornamentima – akantusovim lišćem. Na prvom spratu palate nalazi se salon. Tek je proširenjem palate bilo moguće ostvariti baroknu koncepciju prostora „četiri sobe jedan salon”.
U prizemlju palate nalazi se konoba sa dva ulaza. U zadnjem dijelu su kuhinja i pomoćne prostorije. Iza palate se nalazi veliko dvorište ograđeno visokim kamenim zidom, iza kojih su se prostirali terasasti vrtovi. |
|
 Palata Kamenarović se nalazi u sklopu grupacije kuća bratstva Kamenarović, na lokalitetu „Kamenari“ u središnjem dijelu Dobrote. Pretpostavlja se da su palata i dio kuća grupacije sagrađeni u drugoj polovini XVII vijeka.
Kamenarovići su jedno od najpoznatijih pomorskih bratstava Dobrote, koje je u periodu od XVIII-XX vijeka dalo 109 pomoraca, od kojih 68 kapetana. Kamenarovići vode porijeklo iz Hercegovine, od poznate porodice Krasojević, koja se spominje još 1480. godine. Do promjene prezimena u Kamenarović došlo je 1560. godine. Kao prvi poznati Kamenarović pominje se Pavo Đurov (1696-1787), osnivač crkve Sv. Matije. Kapetan Vido Božov Kamenarović (1827-1911) je bio jedan od osnivača i prvi predsjednik „Slavjanske čitaonice“ u Dobroti, a nakon preseljenja u Veneciju i predsjednik (guardian) Bratovštine bokeljskih pomoraca Sv. Đorđa i Tripuna. Da je ova porodica bila jedna od uticajnijih u Dobroti svjedoči i kompleks kuća koje su im pripadale. Po popisu zgrada iz 1808. godine Kamenarovići su posjedovali 9 objekata, od kojih je veći dio bio na lokalitetu Kamenari.
U grupaciji Kamenarović, pored palate, nalaze se još i vila sa sjeverne strane i jedna vjerovatno starija kuća sa manjom vidionicom sa južne strane. Neposredno uz ovu grupaciju nalazi se i crkva Sv. Ivana, zadužbina Kamenarovića. Ona je građena krajem XVIII vijeka, da bi zamijenila stariju i manju crkvu Sv. Ivana u brdu, ali zbog nepovoljnih ekonomskih okolnosti nakon pada Mletačke republike nije nikada završena. Ispred gupacije se nalazi veliko pristanište – ponta i mandrać, a iza su terasasti vrtovi.
Palata Kamenarović ima četiri etaže, od kojih je posljednja beveder dograđen vjerovatno naknadno. Na njemu se nalazi centralno postavljen balkon, kao i otvori sa baroknim karakteristikama, i grb porodice Kamenarović.
Vila Kamenarović je dvojna kuća koja ima specifično rješenje sa dva simetrična zasvedena prolaza „volta“ u prizemlju. Na glavnoj fasadi vile su 2 balkona sa balusterima kasno-renesansnog karaktera. Prozori na vili imaju kamene prošupljene konzole – auricolae (lat. uši) u dijelu natprozornika, koje su služile prije pojave drvenih kapaka za zaštitu od sunca – kao nosač za drvenu šipku o koju je bio okačen zastor.
 Grb porodice Kamenarović nalazi se još i iznad ulaznog portala u dvorište palate, kao i na fasadi vile, iznad zasvedenih prolaza. U salonu kuće smještene sa južne strane palate na tavanici se nalazi naslikan grb, jedini sačuvani ovog tipa u Boki.
|
|
 Kuća „Vida Lušina” nalazi se u Dobroti, na oko 3 km od Kotora. Ime Centralna komisija dobila je jer su se u njoj odvijali glavni događaji krajem 1813. i početkom 1814. godine.
U to vrijeme, pred konačnim padom Napoleonove vladavine, dok je Kotor još bio pod vlašću francuskog generala Gotjea, u palati je održana Skupština o ujedinjenju Crne Gore i Boke Kotorske i formirana privremena zajednička vlada tzv. Centralna komisija. Na čelu Komisije, sastavljene od devet Bokelja i devet crnogorskih glavara, bio je crnogorski vladika Petar I Petrović.
Kuća je prvobitno pripadala porodici Ivanović, a zatim je prešla u vlasništvo Tripkovića. Prvi put se pominje u popisu kuća kotorskog područja iz 1809. godine, kada je pripadala kapetanu Vicku Ivanoviću. Već 1839. godine, u katastarskom uredu Splita, vodi se na ime Vida Lukina Tripkovića, po kome se još uvijek u narodu naziva „Vida Lušina”.
Kuća je tridesetih godina XX vijeka ostala bez krova, tako da je u ruševnom stanju bila sve do 1988. godine, kada je restaurirana zahvaljujući sredstvima brodovlasnika Boža Dabinovića.
Po njegovoj želji u obnovljenu palatu je smještena biblioteka Fakulteta za pomorstvo u Kotoru.
 Kuća „Vida Lušina” je, za razliku od baroknih palata, veoma jednostavne forme, sa četvorovodnim krovom, prizemljem i dva sprata. Ispred palate, prema moru, nalazi se popločano dvorište ograđeno visokim kamenim zidom na kome je ulazni portal, dok se na strani prema brdu nalazio vrt. Uz ogradni zid prema moru smješten je prizemni pomoćni objekat.
|
|
 Palata Milošević se nalazi u neposrednoj blizini pristaništa Dobrote, sa južne strane crkve Sv. Matije. Najveća je i najmlađa palata u Dobroti, podignuta u prvoj četvrtini XIX vijeka.
Miloševići su bili dvanaesta porodica u Dobroti po bogatstvu, broju pomoraca i pomorskih kapetana koje su dali. Pred kraj XVIII vijeka posjedovali su sedam brodova i šest skromnijih kuća u Dobroti, a u XIX vijeku devet brodova.
Palatu su zidali 1828. godine braća Božan (Natale) i Vido Milošević, pomorski kapetani i brodovlasnici. Palata Milošević, jedna od najvećih palata u Boki, je posljednji svjedok velike ekonomske i kulturne ere bokokotorskog pomorstva, baš kao i jedrenjak „Nemirna” posljednji bokeljski jedrenjak, takođe vlasništvo ove porodice.
Iako je rađena po uzoru na karakteristične barokne palate sa belvederom i sadrži i određene kasnobarokne elemente, palata Milošević ipak ima klasicistički karakter. Palata se nalazi uz obalu, uvučena među starije zgrade i ima prizemlje, dva sprata i široki belveder kao četvrtu etažu. Sagrađena je na uzvišenju, sa dvorištem prema obali koje je na dva nivoa i ograđeno kamenim zidom. U ogradnom zidu su dva ulazna portala, sa monogramima graditelja NM i VM.
S obzirom da je građena za potrebe dva vlasnika, palata Milošević je dvojna, tj. funkcionalno je podijeljena na dvije jednake i simetrične cjeline. Dvorište je podijeljeno na dva dijela, palata ima dva ulazna portala, i dva pergula (mali balkon) sa metalnim balustradama na drugom spratu. Na spratovima se nalaze po dva salona sa ulazima u simetrične prostorije. Stepeništa se nalaze na krajnjim krilima. Palata je zidana od fino klesanog kamena. Jedina u Dobroti ima dvije reprezentativne fasade, glavnu prema zalivu od korčulanskog kamena i drugu prema brdu. Na jugoistočnom uglu palate nalazi se jedna od rijetkih sačuvanih ugaonih kula-puškarnica na kamenim konzolama. Prostrane konobe i velike sobe sa izrazito visokim plafonom sačuvale su originalni izgled. |
|
 Radoničići su bili kapetanska porodica koja je sagradila nekoliko reprezentativnih građevina na području Dobrote.
U pomorskom razvoju Dobrote predstavljali su ekonomski veoma značajno bratstvo, koje je do kraja XVIII vijeka posjedovalo deset brodova, dvanaest kuća, od kojih je ova palata 1808. godine procijenjena na znatni iznos od 3 000 fiorina. Palatu je vjerovatno zidao kapetan Božo Ilijin Radoničić (1758-1822).
Palata je pravougaonog, izduženog oblika i ima prizemlje, dva sprata i kao četvrtu etažu centralno postavljen belveder. Ono što ovu palatu izdvaja od ostalih baroknih palata sa belvederom u Boki jeste specifična linija krova koju oblikuju čak tri viđenice – jedna postavljena na samom belvederu i dvije bočne.
Palata je zidana od kamena, ali je naknadnim intervencijama prekrivena malterom. Svi otvori na fasadama imaju pragove sa skromnom uobičajenom profilacijom natprozornika. Palata je funkcionalno podijeljenja na dvije cjeline, tako da ima dva ulazna portala. Unutrašnji raspored je promjenama vlasnika i pregradnjama mijenjan, a jedino je u južnom dijelu zgrade sačuvana autentična „konoba“ i oslikani salon na spratu.
Ispred palate se nalazi popločano dvorište i vrt, koji su od obalnog puta odvojeni visokim kamenim zidom. |
|
 Palata Dabinović se nalazi na lokalitetu Plagenti, u okviru grupacije koja je ranije pripadala Radoničićima, u blizini palata Radoničić i Radoničić-Milošević.
Palata je kasnije prešla u vlasništvo Dabinovića, još jedne od značajnijih Dobrotskih porodica koja je u periodu od XVIII do XX vijeka dala 108 pomoroca, od kojih 66 kapetana.
Palata je građena vjerovatno u XVIII ili krajem XVII vijeka. Palata je izgrađena na blagom uzvišenju. Ima četiri etaže, od kojih je posljednja u obliku vidionice - belvedera. Prema obali ima dvorište ograđeno visokim kamenim zidom. Dvorište zasađeno ukrasnom vegetacijom danas je podijeljeno na dva dijela i u njima su dozidani pomoćni objekti.
Palata je rađena od fino klesanog kamena. U prizemlju se nalazi centralno postavljen pravougaoni portal sa skromnom kamenom profilacijom, koja se ponavlja oko otvora na svim spratovima.
 |
|
 Palata Radoničić nalazi se na poluostrvu Plagenti, na 1,5 km od Kotora. Izgrađena je početkom XIX vijeka.
Uz palatu Radoničić, na samom kraju poluostva, nalazi se romanička crkva Sv. Ilije. To je mala jednobrodna građevina pokrivena kamenim pločama, koja se datuje u XIII vijek, iako nije isključeno da potiče čak iz preromaničkog perioda X-XI vijeka.
Crkva Sv. Ilije, zajedno sa poluostrvom Plagenti, pripadala je kotorskoj opštini. Porodica Radoničić kupila je cijelo poluostrvo od opštine 1808. godine, za vrijeme francuske vladavine, za 500 talira. U palati je 1847. boravio Petar II Petrović Njegoš kod svog prijatelja, kapetana Krsta Jozovog Radoničića, koji je palatu i sagradio.
Palata ima karakterističnu baroknu koncepciju sa prizemljem, dva sprata i posljednjom etažom u vidu belvedera. Na drugom spratu sjeverne fasade nalazi se balkon sa kamenom balustradom.
Godine 1937. palatu je otkupila „Jadranska straža” za svoje potrebe. Tada je, prilikom adaptacije, uz sjevernu glavnu fasadu, u nivou prizemlja, podignuta velika terasa na 16 stubova, koja je fasadu potpuno presjekla i izmjenila izgled tipične bokeljske palate.
Poslije II svjetskog rata palata je služila kao Dom srednje pomorske škole u Kotoru, dok je danas u njoj smješten Institut za biologiju mora. |
|
|
