BokaBay

Na graviri Pierre Eugène Grandsirea (1825-1905) u donjoj zoni Herceg Novog, uz pristanište vidljiva je barokna palata sa belvederom.

Ova palata, poznata je kao kuća Milašinovića, iako se u Herceg Novom vezuje i za ime porodice Mandić. Krajem XVIII vijeka se javlja dosta pomoraca iz porodice Milašinovića. Po jednoj verziji lokalnog predanja kuću je podigao otac Sv. Leopolda Mandića.

Palata je naknadnim intervencijama preoblikovana iako je sačuvala dosta elementa drugostepene plastike, karakteristične barokne kamene pragove, balkon i stepenište.

Zadužbina Aleksandra Dukovića nalazi se u jugoistočnom dijelu Tople na potezu zvanom Dukovina, na kojem se nalazilo veliko imanje kojeje je pripadalo istaknutoj pomorsko-trgovačkoj porodici Duković.

Kuća u kojoj se nalazi Zadužbina Dukovića nastala je u drugoj polovini XIX vijeka, 1888. godine. Kuća je pripadala Velimiru Lombardiću i njegovoj supruzi Elizi, rođenoj Duković. Porodice Duković i Lombardić, koje su među najstarijim i najuglednijim u Herceg Novom i bile su vezane za Trst,  igrale su značajnu ulogu u oslobodilačkim ratovima protiv Turaka u XIX vijeku. Velimir Lombardić je znatnim finansjskim sredstvima pomagao ustanike u Bosni i Hercegovini, i podržavao ideju ujedinjenja Južnih Slovena.

Velimir i Eliza Lombardić su nakon doseljenja iz Trsta dio života proveli u kući u Herceg Novom. Nakon smrti Velimira Lombardića, 1907. godine, njegova supruga Eliza naslijeđuje kuću i testamentom sačinjenim u Firenci osniva Zadužbinu, dajući joj ime svog pokojnog oca Aleksandra Dukovića. U svrhu školovanja mladih talenata iz Herceg Novog Eliza Lombardić ostavlja Zadužbini cijelo svoje imanje, uključujući: 4 kuće na Toploj sa vrtovima od 45.000 m2, kao i suvlasničke dijelove u dvije stare palate Dukovića u Trstu.

Od zadužbine Dukovića u Herceg Novom danas je ostala samo jedna kuća i dio posjeda. Ostale kuće koje su se nalazile na posjedu su srušene i na njihovom mjestu sagrađene stambene zgrade.

Zadužbina Duković je reprezentativan primjer profane arhitekture XIX vijeka jednostavne kubiče forme, sa prizemljem, dva sprata i četvorovodnim krovom.  Kuća je malterisana sa naglašenim ugaonim pilastrima i horizontalnim kordon vijencima. Ispred kuće se nalazi popločano dvorište sa palmama, a zadnji dio parcele čine ostaci velikog posjeda - terasasti vrtovi sa kamenim podzidom, sa drvećem i zelenilom.
 

Zadužbina Mirka Komnenovića je palata građena krajem XVIII vijeka u kasnobaroknom stilu. Palatu su sagradili pomorci iz porodice Komnenović, preci Mirka Komnenovića.

Izgled zgrade je mijenjan u XIX vijeku pseudobaroknim dogradnjama i proširenjima. Na originalnim vratima u prizemlju postoje bajonetom urezana imena ruskih vojnika iz 1807, iz vremena Napoleonovih ratova.

Mirko Komnenović je rođen 1870. godine u Herceg Novom. Diplomirao je na školi stranih jezika u Chateu  de Luceus u Švajcarskoj. Bio je poslanik Boke Kotorske u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, gradonačelnik Herceg Novog i poslanik u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije.Testamentom iz 1940. godine Mirko Komnenović je svoju kuću zavještao narodu, sa željom da ta zadužbina bude „Gradski muzej”, da se na njoj postavi spomen ploča sa natpisom „MIRKO I OLGA KOMNENOVIĆ - NARODU”, a da od prihoda tog muzeja zadužbinska uprava daje „pripomoći hercegnovskoj siročadi bez razlike vjere”. Godine 1949. osnovan je Narodni muzej, kasnije preimenovan u Zavičajni muzej Herceg Novog koji je 1953. svečano otvoren u kući Mirka Komnenovića.

U okviru Zavičajnog muzeja nalazi se i botanička bašta sa više od 100 odabranih vrsta mediteranskog i suptropskog bilja na površini od oko 1.000 m2, koja je formirana u parkovskom stilu. Bogatstvo biljnog materijala, pored ostalih, čine brojne vrste palmi, agava, kaktusa i aloja, zatim pitosporuma, primorskih borova, mimoza, kamelija, magnolija i ljekovitih mediteranskih trava koje svojim formama, ljepotom i raznolikošću boje cvijeta oživljavaju ambijent u svim godišnjim dobima.

Impozantna građevina koja se nalazila na istaknutom položaju na sjeverozapadnom kraju Herceg Novog, uz samostan Sv. Antuna, nazivala  se „Burovina” zato što je u njoj bio „dvorac” Ivana Burovića.

Ivan Burović je Peraštanin koji se proslavio hrabrošću na čelu 360 Peraštana prilikom opsade Herceg Novoga 1687. U znak priznanja, Mletačka republika je poklonila Ivanu Buroviću kuću turskog dizdara Mahmuta Bašića, sa čitavim njegovim imanjem u okolini Herceg Novog. Tu je kuću Burović krajem XVII vijeka preuredio u palatu. U XVIII vijeku, kada su u Perastu izumrli Zmajevići po muškoj lozi, sa kojima su Burovići bili u rodbinskim vezama (jedna od tri kćerke Matije Zmajevića, čuvenog pomorca i ruskog admirala, bila je udata za konta Burovića), u ovu palatu je bila prenesena znamenita biblioteka Andrije Zmajevića, nadbiskupa barskog i primasa srpskog. Bilioteka, po nekima najveća u Dalmaciji, sa knjigama iz teologije, literature i istorije, izgorela je, nažalost, sa palatom 1806. godine prilikom borba Rusa, Crnogoraca i Bokelja sa Francuzima. Po podacima iz župskog arhiva u Herceg Novom ruski vojnici su zapalili Burovinu možda zato da se tu ne bi stacionirali Francuzi, koji su pod vođstvom Marmonta pokušali da zauzmu Herceg Novi, tada u ruskim rukama.

Zgradu je obnovio i preuredio za Zavod za vaspitanje djevojaka kotorski biskup Frano-Učelini Tice oko 1910. godine, a nakon toga je duži period u palati bila smještena osnovna škola.

„Burovina” je srušena nakon zemljotresa 1979. godine i na njenom mjestu je sagrađena sala dvorane „Park“, dok se u zgradi koja je pripadala kompleksu Burovića i koja je sačuvana danas nalazi hercegnovsko gradsko pozorište.