|
Iako palata Zmajević-Burović-Zloković u Bijeloj više ne postoji, smatrali smo da je ipak značajno da je spomenemo među bokeljskim palatama.
U okviru posjeda palate nalazila se i crkva Sv. Petra, koja je danas jedina sačuvana. Na mjestu crkve i posjede u srednjem vijeku nalazio se benediktinski manastir kojeg su Mongoli srušili 1242. godine.
Palata Zmajević-Burović-Zloković bila je prvobitno izgrađena kao ljetnikovac porodice Zmajević iz Perasta, a kasnije prelazi u vasništvo Burovića, tj. porodice Burović-Zmajević. Palata je bila izgrađena u prvoj polovini XVIII vijeka. Pripadala je sinu konta Stanislava Burovića (sin Ivana Burovića iz Perasta) i Marije Zmajević, kćerke ruskog admirala Matije Zmajevića.
Godine 1729. generalni mletački providur Pietro Vendramin ustupio je Ivanu Buroviću iz Perasta dio zemljišta sa crkvicom Sv. Petra u Bijeloj, za zasluge u oslobađanju sjeverozapadnog dijela Boke od Turaka i njegovo stavljanje pod vlast Mletačke republike.
Polovinom XIX vijeka palatu su kupili braća Bogdan i Jovo Zloković, pomorski kapetani i brodovlasnici, a naslijedio je Bogdanov sin Milivoj. Godine 1928. njegova udovica Ana zavještala je palatu u dobrotvorne svrhe, kao „Zadužbinu Mila Zlokovića i njegove supruge Ane rođene Mihanović”.
Palata je imala prizemlje, sprat i belveder. Na spratu, koji je počivao na svodu od opeka, bila je u sredini velika dvorana, sa po dvije sobe sa strana, dvije prema moru, a dvije prema brdu, kako je bio običaj u ondašnjim većim kućama i palatama. Plafoni u sali i sobama su bili naslonjeni na drvene grede. Kroz vrata na spratu, preko prostranih monumentalnih stepenica sa baroknom balustradom, ulazilo se preko terase direktno u veliku salu, a odatle u ostale sobe na spratu. Na belvederu se nalazio kameni grb porodice Burović-Zmajević.
U palati je boravio saksonski kralj Fridrih Avgust, kada je 1838. posjetio Njegoša na Cetinju. U njoj je dva puta ljetovao crnogorski knjaz Nikola I Petrović sa porodicom.
U I svjetskom ratu austrijska vojska je oštetila palatu, koja je zatim bila iznajmljena Udruženju rezervnih i penzionisanih oficira iz Beograda. Uprava Udruženja prepravila je palatu, lišivši je svih onih karakteristika koje su je činile jednom od ljepših palata u Boki.
Nakon II svjetskog rata u njoj je bila smještena osnovna škola, koja je oštećena u zemljotresu 1979. godine. Nakon zemljotresa palata je srušena i na istom mjestu izgrađena je nova osnovna škola.
|